Poreč se nalazi na poluotoku na kojem se danas nalazi starogradska jezgra Poreča bio je vjerojatno naseljen još u neolitu. Ilirski stanovnici Histri naselili su gradine u okolici današnjeg grada na poluotoku širine oko 200 metara i dužine 400 metara zahvaljujući prirodnoj zaštiti koja je uvjetovala izgradnju lučkog središta. Podaci grčkih povjesničara i geografa iz 6. i 4. stoljeća pr. Kr. govore o manjem ribarskom naselju s lučicom. Arheološki nalazi svjedoče o ljudskim obitavalištima u minula četiri stoljeća.
U 2. stoljeću prije naše ere uz ovu prirodnu luku izgrađeno je rimsko naselje koje se razvilo iz vojne utvrdu u grad sa svi obilježimo. Pravilan geometrijski raster ulica, s okosnicama Cardom Maximusom i Decumanusom te središnjim Forumom, sačuvan je sve do danas. Status grada (municipija) Poreč je dobio prije Cezarove vladavine, a u prvoj polovici 1. stoljeća postao je Colonia Iulia Parentium.
Poreč je imao biskupa još od vremena progona kršćana u 3. stoljeću. Prvi porečki biskup Mavar bio je žrtvom jednog od progona rimskih vlasti, a nakon mučeničke smrti proglašen je svecem zaštitnikom grada. Od tada do danas Poreč je biskupija, a na mjestu gdje je biskup Mavar podnio svoje mučeništvo izgrađena je ranokršćanska katedrala u 4. stoljeću, proširena stotinu godina kasnije. U 6. stoljeću biskup Eufrazije na istom je mjestu dao sagraditi baziliku - danas biser graditeljske baštine grada, od 1998. godine pod zaštitom UNESCO-a. Početkom 7. stoljeća Slaveni naseljavaju Istru pa i porečki ager.
